Popeye

Fere i Gianne, dvoje nadobudnih mladića iz Vodnjana, imali su želju napraviti nešto novo. Željeli su spojiti rime u pjesme kojima će pokoriti sve one koji se ne slažu s njima, a da učinak bude bolji trebala im je jaka podloga. Trebale su im gitare, bubnjevi, bas, jednostavno, trebao im je metal.

Shvativši to ozbiljno, polako su počeli okupljati ekipu. Na Pulskom šetalištu sreli su Zheeku i uzeli ga u band. Priključili su se još Pero na basu i Vicel na bubnjevima. Jednom prilikom Vicel je na probu doveo Legovića da vidi kako svira i pitao ga da li će svirati umjesto njega. Tako su nastavili s Legom, a nedugo zatim je i Pero izašao iz banda pošto se nisu baš slagali. Zheeka je na bas doveo Mrlju, a ubacio i Pizzonija da probaju nešto s njim kao udaraljkašem. Prilikom svirke u Rovinju pridružio im se i DJ Skill koji i nije baš dugo bio u bandu zbog ’raznih razloga’.

Pretrpjevši nekoliko promjena od svoga osnutka, popeyeovci danas odlično djeluju kao peteročlani sastav kojeg čine vokalisti Gianne i Fere, Mrlja na basu, Zheeka na gitari i Lego na bubnjevima.

Od samoga početka dečki se stvarno trude i sami probijaju koliko god mogu. 2003. izdali su album prvijenac „Domaći benzin“ i za produkciju pjesme „Che bella citta“ dobilii nagradu HGU-a. Drugih nagrada i nije baš bilo, ali o problemima koji su sve prisutni mislim da nije ni potrebno govoriti. Sami znate da sve što nije u nekim okvirima nametnutih nam „pravila“, nikako ne može proći dobro.

No nisu se dali i odsvirali su više od stotinjak koncerata diljem Hrvatske i susjednih nam zemalja.
Svojom kvalitetnom svirkom i jakim nastupima dokazali su se pred publikom i malo većim facama pa su tako izborili nastup sa Sepulturom, ADF-om, a isto tako i s KoRnom ove godine.

Sklop naših idiotskih zakona i šugave države na neko vrijeme su usporile bend ali je sada vrijeme da se krene još jednom i još jače!