Luka Miljana

osjecaj je predivan kad tako me pogledas
das mi ruku svoju isto tako mislima prosetas
pratim pjescane tragove tiho dolazim nocima
da zagrlim te jako kad me snovima dozivas
a zagrljaj ko nebo malo manji nego srce
dodir tiho prolazi tvojim osmjehom kroz prste
ove osjecaje cvrste u nasem svijetu cuvam
poljupce pod bravom i sve sa sifrom ljubav


kad sudbina me postavi na mjesto gdje cu ostati
da stalno te cuvam ja nebom cu te pokriti
sa tobom nemam cilj jer uvjek negdje stignem
odraz sjenke pratim u svemir kad me vines
godina je prosla a za mene sve je isto
svaki tren u glavi pamtim svega sto je bitno
a drzao bih te za ruku tamo sve do kraja svijeta
volim ono kad se najezim znam tad sam srecan


stvarno mnogo znacis kad cujem ti rijeci
sve trnovite puteve njih za tebe cu preci
nema karaja mojoj sreci kad jutro nas saceka
sto rastavi tad zagrljaj zori ja zamjeram
uzmi me polako spreman sam da me odvedes
tamo gdje plesu sijenke tamo gdje sjaje zvijezde
tamo na dalekom svodu crtaju sve moje pjesme
ja ih molim da cute znaju sve nase zelje


a ti si samo moja ona koja me poznaje
kopiras mi poglede i kad govore poraze
podsjetis sunce da mi osvjetli puteve
vratis me na pravo kad zapocne lutanje
lijepo ostalo pozadi ajmo sada jedan okret
da me andjeli pitaju stobom ja bih opet
ja za nas u vis nocas podignucu casu
i potpis srcem mojim za vjecnu ljubav nasu