Prosjaci i sinovi (1972) ep08

Prosjaci i sinovi je hrvatska televizijska serija snimljena 1971. prema scenariju Ivana Raosa. Serija je zbog netom slomljenoga Hrvatskog proljeća punih dvanaest godina bila neobjavljena te je prvi put na Televiziji Zagreb prikazana tek 1984. Tada je cenzuriran prizor iz šeste epizode kada don Pavao na samrtnoj postelji govori monolog izravno upućen Matanu mlađem u kojem samo poziva svoje da ostanu na svome. Uloga Matana je postala jedna od najpoznatijih i najpopularnijih u karijeri Rade Šerbedžije.

Roman Prosjaci i sinovi, u kojem se prikazuju zgode i nezgode obitelji prosjaka, galantara i torbara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu, objavljen je nakon što je TV serija već bila snimljena. Ivan Raos je iz Medova Doca u Imotskoj krajini i njegovi preci su se također bavili švercom. Čak se misli da je pojava romana ubrzala zabranu serije, jer su ljudi u romanu mogli pročitati neke stvari kojih nije ni bilo u seriji.

Potomstvo divendide Prpe predvodi na početku serije Kikaš, koji i nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije nastavlja tradicionalni prosjački zanat svoga roda, zarađujući kruh svagdašnji ne lopatom i rukama nego sa svoga ramena. Dok je Kikaš bio "stara garda", koja je obilazila sela svog kraja, njegov unuk Matan odlazi u Zagreb i širi svoju "struku" po srednjoj Europi. Arhineprijatelj dida Kikaša bio je Škiljo iz Zagvozda, Matan ima svoju "dektivu" odnosno "puliciju".

Serija je tijekom premijernog emitiranja imala veliku gledanost i postala je jedna od najpopularnijih domaćih serija, upamćena po legendarnim dijalozima i monolozima. U neovisnoj Hrvatskoj doživjela je niz repriziranja. Nazivana je: svjedokom novog razdoblja televizije u boji, osnovnoškolskom lektirom hrvatskog filma i najboljom televizijskom serijom, snimljenoj na ovim prostorima.