Nedjeljom u 2 - Gibonni

Zlatan Stipišić Gibonni (Split, 13. kolovoza 1968.), hrvatski glazbenik, jedan od osnivača i prvi pjevač splitskoga heavy metal sastava Osmi putnik, bivši pjevač bosanskohercegovačkog sastava Divlje jagode, a najpoznatiji po svojoj samostalnoj kantautorskoj karijeri.

Od 1985. godine Gibonni je bio pjevač u sastavu Osmi putnik, u to vrijeme umjetnički nadimak mu je bio Gibo (čit. Đibo).

Iz Osmoga putnika Stipišić prelazi u bosanskohercegovački heavy metal sastav Divlje jagode, u kojemu ostaje godinu dana.

Od 1989. do 1990. Gibonni živi u Berlinu. Tamo svira s grupom V2, s kojom snima album Out to launch (na albumu Out to launch u biti pjeva Ralf Dohanetz).

Gibonnijeva glazba (svojevrsna mješavina melodičnoga hard rocka, popa, etna i world glazbe) je svojstvena po jedinstvenoj, melankoličnoj mediteranskoj atmosferi i intimnoj lirici. Njegove pjesme izvodili su brojni hrvatski umjetnici, a u više su prigoda osvajale prestižne glazbene nagrade.

Njegove je glazbene korijene lako pronaći jer je njegov otac, Ljubo Stipišić, vjerojatno najaktivniji arhivar hrvatskih tradicijskih pjesama i cijenjeni etnomuzikolog.

Ubrzo je nakon njegova prvoga albuma nazvana Sa mnom ili bez mene došlo do preokreta koji je promijenio cijelu njegovu buduću karijeru: Gibonni je napisao pjesmu „Cesarica” (Carica) za Olivera Dragojevića. Odmah je postao traženi skladatelj čije su pjesme postajale uspješnicama. Na album Noina arka (1993.) uvrstio je pjesme „Zlatne godine”, koju je napisao u suradnji sa Zrinkom Tutićem za istoimeni film, te „Mi smo prvaci”, koja je proglašena himnom Hrvatskoga olimpijskoga odbora. Na njemu su i uspješnice „Nek se dijete zove kao ja”, „Dobri judi” i „Tebe nisam bio vrijedan”. Samostalno nastupa s Brunom Kovačićem, a zatim okuplja sastav: Gibonni, Bruno Kovačić, Renato Švorinić, Gordan Dorvak i Josip Andrić. U tom sastavu Gibonnijeva skupina snima dva albuma: Kruna od perja (1994.) i Ruža vjetrova (1997.) Premda u tomu razdoblju Gibonni stvara poznatije pjesme ("Dvije duše", "Ozdravi mi ti", "Život me umorio", "Lipa moja", "Ovo mi je škola", "Tempera", "Ako me nosiš na duši", "Ej vapore", "Nije vrime od nedije za u poje poći"), tek nakon raspada te skupine i sa sljedećim albumima sazrijeva vrijeme za prva službena priznanja u obliku Porina. Time počinje tržišna Gibonnijeva faza koja polučuje velik uspjeh među širim slušateljstvom i kritikom.

Sljedeći Gibonnijev samostalni album Judi, zviri i beštimje (Dallas Records) objavljen je u veljači 1999. i bio je to u tomu trenutku najprodavaniji album u Hrvatskoj i Sloveniji s osvojenih sedam Porina. Na njemu su objavljeni hitovi „Činim pravu stvar”, „Projdi vilo” i „I ja ću budan sanjati”. Godine 1999. i 2000. bio je na turneji po Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini i održao je brojne velike koncerte (npr. u zagrebačkoj dvorani »Vatroslav Lisinski«)...