Magi EKV - intervju Darko Glavan

Ekatarina Velika (EKV), rock-sastav osnovan 1982. u Beogradu kao Katarina II. Oformljena je nakon raspada beogradskoga novovalnoga sastava Šarlo akrobata, u kojem je djelovao pjevač, skladatelj i gitarist Milan Mladenović (1958–1994). Uz njega su u Katarini II nastupali bubnjar Ivan Vdović, basist Bojan Pečar, gitarist Dragomir Mihailović te klasično obrazovana klavijaturistica Margita Stefanović (1959–2002), koja će uz Mladenovića biti druga ključna osoba u novoj postavi Ekatarina Velika.

Nastupni album Katarina II (1984) naznačio je temeljnu estetiku skupine, sazdanu na instrumentalističkoj preciznosti, gustim teksturama te energiji i senzibilitetu post-punka (»Radostan dan«). Godine 1985. Mihailović napušta sastav i zaštićuje pravo na izvorno ime, a nova postava mijenja naziv, te uz modificiranu ritamsku sekciju (bubnjar Ivan Fece) objavljuje istoimeni album (Ekatarina Velika, 1985).

Mladenovićeva urbana poetika (»Oči boje meda«, »Kao da je bilo nekad«, »Modro i zeleno«) i naslanjanje na tradiciju europskog, odnosno angloameričkog art rocka, novoga vala (sastav XTC) i tzv. novoga romantizma osigurava im naklonost kritike i posvećeno sljedbeništvo, osobito u zapadnijim i urbanim područjima Jugoslavije (Zagreb, Ljubljana, Beograd). Iako su u dinamičnijim skladbama poput »Tattoo« zadržali sponu s novovalnim korijenima, EKV je na idućim ostvarenjima nastavio (auto)refleksivno propitivanje vlastitih unutarnjih svjetova.

Kombinacijom mračne energije gothic rocka i pop-melodioznosti, sredinom 1980-ih proširuju publiku; pjesme »Ti si sav moj bol« i »Novac u rukama« s albuma S’ vetrom uz lice (1986) postaju standardi žanra. Objavljen 1987. i snimljen u produkciji australskoga glazbenika Theodorea Yannija, album Ljubav smatra se jednim od kreativnih vrhunaca njihova opusa (»Zemlja«, »Pored mene«). Unatoč stalnim izmjenama bubnjara sastav je na prijelazu 1980-ih u 1990-e očuvao popularnost. Sadržaj albuma Samo par godina za nas (1989) i Dum dum (1991) odražavao je tjeskobu ondašnjega doba, donoseći sofisticirano produciranu glazbu. Sastav je do kraja karijere uspijevao održati ravnotežu između umjetničkih i komercijalnih aspiracija. Posljednje studijsko ostvarenje Neko nas posmatra objavljuju 1993; u kolovozu iduće godine u Budvi su održali posljednji nastup.

Njihova ostavština, posebno iz rane i srednje faze, u velikoj je mjeri utjecala na rad dolazećih pop rock sastava i izvođača, uključujući hrvatske (Damir Urban, Vatra, Massimo Savić). Dokumentarni film EKV: Kao da je bilo nekad (2008) u režiji Dušana Vesića kronološki zahvaća sve ključne odrednice njihove karijere.